nezdravahrana

Kako utoliti glad za organskom hranom – Dobijanje sertifikata jedan od najvećih problema proizvođača

Kako utoliti glad za organskom hranom – Dobijanje sertifikata jedan od najvećih problema proizvođača
| Izvor: Danas

Organska proizvodnja hrane nije nepoznanica u Srbiji. Naprotiv, neki od proizvođača mogu se pohvaliti višegodišnjim iskustvom kad je reč o tom, što prirodnijem, pristupu uzgajanju biljaka. Ipak, količina tako proizvedenog, pre svega voća i povrća, nije velika a glavna prepreka, koja sprečava proizvođače da se „razmahnu“, jeste izostanak sigurnog plasmana i ne tako lak put do sertifikata.

Situaciju dodatno komplikuje slabo povezivanje proizvođača, jer naši ljudi nisu skloni dogovoru. Ipak, ohrabruje podatak da se stvari kreću u pravom smeru, pri čemu je najvažnije grupisanje u takozvane kartele, što je jedan od preduslova da se, uz nesporan kvalitet, postigne kvantitet i kontinuitet proizvodnje.

– Za ovakvu proizvodnju su naročito pogodne parcele na kojima nije ništa rađeno bar tri godine. Te parcele se, već za šest meseci, mogu konvertovati, odnosno pripremiti, za organsku proizvodnju koja podrazumeva zemljište bez hemijskih supstanci. Kod organske proizvodnje njiva se isključivo đubri stajskim đubrivom, dok se sa insektima proizvođači bore na prirodan način. Treba, takođe, naglasiti da je onaj ko se odluči za organsku proizvodnju voća i povrća starih sorti u prednosti jer ne zavisi od proizvođača semena. Stare sorte daju seme za svaku sledeću godinu – objašnjava agronom Zlatan Popović.

Organskom proizvodnjom, naročito povrća, bavi se sve veći broj vojvođanskih paora. Bačka prednjači, tu je i Srem, ali ne zaostaje ni Banat – samo na području srednjeg Banata organsko povrće uzgaja se na oko 2.000 hektara.

– Najveći proizvođač povrća kod nas je ZZ Veljko Lukić Kurjak iz Lukićeva koji na oko 400 hektara gaji razno povrće. Svojevremeno se i Dijamant agrar bavio proizvodnjom povrća, ali nisam siguran da će tako i dalje biti. Ima ozbiljnih i velikih otkupljivača povrća, kako klasičnog tako i organskog, ali je na proizvođačima da se raspitaju kome će da ukažu poverenje – objašnjava Dragan Marković, stručni savetnik za poljoprivredu u Poljoprivredno-savetodavnoj službi Zrenjanin.

U Mužlji kod Zrenjanina, već osam godina posluje firma Carska bašta, jedan od boljih primera udruživanja povrtara u našoj zemlji. Reč je o firmi koja posluje poput zemljoradničke zadruge, gde šest vlasnika okuplja više od 200 kooperanata iz okoline Zrenjanina i plasira njihove proizvode.

foto: Alexander Raths/shutterstock.com – Kooperantima nudimo repromaterijal i imamo obavezu da otkupljujemo njihove proizvode. Proizvođači, koji su sa nama u kooperaciji, imaju pravo da od nas uzmu plastenik do određene vrednosti u dinarima i da to plate kroz robu. To je novi model kreditiranja koji naša firma promoviše – objašnjava Jožef Bakoš, jedan od vlasnika Carske bašte.

U trgovanju povrćem najvažnije je povezati što veći broj proizvođača. Na tome, već tri godine, rade u firmi Jovanjica koja se bavi otkupom i plasmanom organske hrane. Ova firma pokriva tržište prestonice organskim proizvodima iz Srbije i Grčke a prema rečima vlasnika, Predraga Koluvije, potražnja je veća od ponude.

Svi se slažu da najveći problem domaćim proizvođačima predstavlja dobijanje sertifikata za bavljenje organskom proizvodnjom. Ukoliko otkupljivač pomaže proizvođaču da ispuni potrebne uslove, onda je sve lakše. Ipak, ima proizvođača koji žele da deo svoje robe sami prodaju i tada moraju da snalaze sa papirologijom.

Prema podacima Nacionalnog udruženja za razvoj organske proizvodnje Serbia Organica do 2013. godine u Srbiji se organska proizvodnja odvijala na površini od oko 7.500 hektara, a procenjuje se da se te površine, iz godine u godinu, povećavaju.

Pročitajte takođe

preduzetnici

PKS oslobađa članarine 75% firmi

PKS oslobađa članarine 75% firmi | Izvor: Tanjug Obaveze plaćanja članarine za članstvo u Privrednoj …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *